Metode ispitivanja vlačne čvrstoćeKormilo mornaričkog kormila
Ispitivanje vlačne čvrstoće brodskog trupa kormila kritičan je destruktivni postupak, koji se obično izvodi na reprezentativnoj ispitnoj šipki, a ne na stvarnoj komponenti. Primarni cilj je provjeriti jesu li mehanička svojstva materijala u skladu s navedenim pravilima klasifikacijskog društva i specifikacijama dizajna. Prije testiranja, cilindrični ispitni uzorak je precizno strojno izrađen od istog otkova kao i kundak kormila, sa standardiziranim dimenzijama sa smanjenom središnjom duljinom i većim krajevima s navojem ili ramenima za hvatanje. Točno mjerenje originalnog promjera i mjerne duljine uzorka je bitno za naknadne izračune.
Za ispitivanje je potreban univerzalni stroj za ispitivanje rastezanja, koji je kalibriran kako bi se osigurala točnost. Stroj primjenjuje kontrolirano, postupno rastuće aksijalno vlačno opterećenje na uzorak sve dok ne dođe do kvara. Uzorak za ispitivanje sigurno je pričvršćen na gornju i donju ručku stroja. Ključno je savršeno poravnati uzorak duž središnje osi primijenjene sile. Svako neusklađenost može dovesti do naprezanja na savijanje, što dovodi do netočnih rezultata i potencijalnog preranog kvara koji ne predstavlja stvarna vlačna svojstva materijala.
Stroj za ispitivanje se aktivira, primjenom kontinuiranog i glatkog vlačnog opterećenja na uzorak. Moderni strojevi opremljeni su softverom koji automatski bilježi primijenjenu silu i odgovarajuće istezanje uzorka tijekom cijelog procesa. Ovi se podaci koriste za generiranje krivulje-naprezanja. Ispitivanje se nastavlja sve dok se uzorak ne slomi. Cijeli se proces pažljivo prati kako bi se promatralo ponašanje materijala, uključujući točku popuštanja, ravnomjerno istezanje i konačnu točku loma.
Nakon testa analiziraju se snimljeni podaci. Krajnja vlačna čvrstoća izračunava se dijeljenjem najvećeg opterećenja koje je podnio uzorak s njegovom izvornom površinom poprečnog-presjeka. Granica razvlačenja se određuje identificiranjem naprezanja pri kojem se materijal počinje plastično deformirati, često koristeći specificiranu ofset metodu. Nadalje, istezanje pri lomu mjeri se spajanjem dva slomljena komada zajedno i određivanjem trajnog povećanja mjerne duljine, što ukazuje na duktilnost materijala.
Konačne izračunate vrijednosti za vlačnu čvrstoću, granicu tečenja i istezanje uspoređuju se s minimalnim zahtjevima navedenim za ocjenu materijala temelja kormila. Uspješan test potvrđuje prikladnost materijala za njegovu zahtjevnu primjenu u moru. Zatim se generira sveobuhvatno izvješće o ispitivanju koje dokumentira sve postupke, snimljene podatke, krivulju naprezanja-deformacije i konačne rezultate. Ovo izvješće služi kao vitalna potvrda za kvalitetu trupa kormila i podnosi se na pregled nadzornicima klasifikacijskog društva na odobrenje.
